Proleter se ugasio. Zrenjanin ostao bez svog simbola.
ZBOGOM LJUBAVI
Posle završene Skupštine prisutni su se ćutke razišli, napustili prostorije kluba koji se ugasio. Pri izlasku, jedan od bivših fudbalera Proletera, u poodmaklim godinama, na simboličan način oprostio se od voljenog kluba. Osvrnuo se, pogledao tablu na kojoj piše “Fudbalski klub Proleter”, skinuo kapu, poklonio se i kao da je prozborio:
– Zbogom, ljubavi. –
Udaljio se, krišom brišući naočare koje su suze zamaglile.
Tuga u Karađorđevom parku. Lopta je stala – Proleter je otišao u legendu. Više ne postoji klub koji je bio jedan od prepoznatljivih simbola grada na Begeju, klub svetle tradicije koji je iznedrio prave fudbalske bisere poput Galića, Bečejca, Aćamovića, Bjekovića, braće Ivić, Kovačevića, Govedaricu, Dubajića, Vukića… Bogata knjiga istorije Proletera zauvek je zatvorena, a u njoj imena 11 reprezentativaca, 13 sezona u elitnom i 28 u drugoligaškom društvu, nezaboravne kvalifikacije za ulazak u Prvu ligu, učešće u Intertoto kupu, mnogo radosti i tuga, aplauza…
Petogodišnja agonija okončana je na najsuroviji način – brisanjem Proletera sa fudbalske mape. Delegati Skupštine su, sagledavajući bezizlaznu situaciju i ogromnu finansijsku dubiozu, odlučili da izglasaju prestanak rada kluba. Pismenim putem 27 delegata je dalo glas za gašenje, jedan nije glasao, jedan bio protiv (Vučković), dok su dvojica (Pantelić i Mićanović) odbili da se izjasne.
Predsednik Skupštine i UO kluba, poslednji u 58 godina dugoj istoriji, Milan Bjelogrlić, u svojevrsnom nekrologu Proleteru, drhtavim glasom upoznao je prisutne sa ishodom glasanja, istakavši pri tom:
– Sve smo pokušali da se ovo ne dogodi ali očito ljubav nije bila dovoljna. Emocije su jake, sve nas drži jako osećanje pripadnosti Proleterovom imenu ali drugog izbora nije bilo. Ako su ovako tešku odluku mogli da donesu oni koju su svoju mladost podarili crveno-beloj boji, onda je jasno da drugog izbora nije bilo. Veštačko održavanje kluba, kao što je bilo jesenas, ne vodi ničemu. Možda bi bilo bezbolnije da je odluka doneta još letos. Ovakvom odlukom odlučili smo da damo novu šansu fudbalu u našem gradu, da ga oslobodimo balasta Proletera, ma kako to neverovatno i tužno, u isto vreme, zvučalo. –
Nikad mirnija Skupština, a nikad teža odluka. U prostorijama kluba mnoštvo poznatih lica, onih koji su svojim znojem pisali istoriju zrenjaninskog fudbala. Govorili su tiho, nevoljno, sa nevericom… Tuga im ispunila srca. Sve je ukazivalo da je poslednja Skupština bila svojevrsna komemoracija. Skliznula je i po neka suza niz lice onih emotivnijih. Razumljivo. Otišao je neko ko nam je svima bio drag – Proleter.
Prihvatajući neminovnost ovakve odluke, nameće se pitanje, da li smo baš svi učinili sve da do ovog ne dođe. Boli činjenica što je Subotica spasila Spartak, Niš Radnički, Kruševac Napredak, a Zrenjanin nije svoj Proleter.
BANAT NASLEDNIK PROLETERA
Iako na poslednjoj Skupštini nije bilo reči, sa velikom dozom sigurnosti može se govoriti o novom klubu koji će nastaviti tradiciju Proletera. Čeka se završetak jesenje sezone u Super ligi, pa da se okončaju pregovori koji se vode između čelnika Budućnosti iz Banatskog Dvora i čelnika lokalne samouprave Zrenjanina. Dvorani su jednom nogom i ove jeseni bili na stadionu u Karađorđevom parku (preuzeli brigu oko mlađih kategorija), a po svemu sudeći će prolećnu sezonu odigrati u Zrenjaninu i to pod novim imenom – Banat.