Veliki požar 1807. je naziv za požar u kom je 30. avgusta 1807. godine stradao veći deo Velikog Bečkereka. Bio je to po obimu najveći, a po posledicama najznačajniji požar koji je ikada izbio u ovom gradu. Započevši u krugu lokalne pivare, on se proširio preko drvenog mosta i zahvatio uže gradsko jezgro.
Savremeni izvori o požaru
O samom požaru ostalo je vrlo malo podataka, prvenstveno zbog činjenice da su u njemu stradali gradski i županijski arhiv. Retki očuvani savremeni izvori koji spominju ovaj događaj su crkvene provenijencije – radi se o izveštajima koji su preživeli požar zahvaljujući okolnosti da su crkve u kojima su nastali ostale neoštećene. Tri su takva izvora: Letopis (Minej) Svetouspenske pravoslavne crkve (na srpskom), Protokol rimokatoličke crkve (Protocolum Ordinationum Regiarum et Diocesanarum Parochialis Ecclesiae Nagy Becskerekiensis) i Istorija velikobečkerečke (katoličke) parohije (“Historia parochiae Nagy Becskerekiensis”) na latinskom jeziku.
Letopisi pravoslavne crkve
Lapidarni izveštaj u mineju Svetouspenskog hrama za 18. avgust 1807. godine (po starom kalendaru) sačinio je protojerej hrama Georgije Nikolić i on glasi:
“Sej den 1807. leta u Nedelju u 3 sata 3 fertalju na 4-tom po podne izgore strašnim ognjem mesto sije Bečkerek; kome mnoge beslovesne životinje izgore mnog množestvo žen i detej; domov pročim zdaniem izgore devetstotina. Georg/ije Nikolić”…
Protokol rimokatoličke crkve
Savremeni izvor požara koji daje najviše podataka je Istorija velikobečkerečke parohije (“Historia parochiae Nagy Becskerekiensis”), u kojoj je tadašnji župnik Adam Magdić zabeležio sledeće:
“30. avgusta leta Gospodnjeg 1807. po podne, u četiri časa, izbio je sudbonosan požar s one strane Begeja, oko Pivare, tako da je – pošto je most izgoreo – za najkraće vreme izgoreo najveći broj i najugledniji deo kuća, sve do kapele sv. Vendelina, zajedno sa parohijskim domom i županijskom zgradom, i pretvorio sve u prah i pepeo; jedino su ostale neoštećene rimokatolička i pravoslavna crkva i kapela sv. Vendelina. Iste godine, malo posle sudbonosnog požara, u roku od tri meseca izbio je požar još deset puta. Njegov plamen uništio je šest novosagrađenih kuća; a da je bilo još takvih građevina, i ove bi propale usled nastalog velikog vetra…” (“Anno 1807 Die 30-a Augusti post prandium mediaquarta est exortum fatale Incendium trans Begam fluvium circa domum Braxae, et post pontem conflagratum illico major et potior pars Domorum usque ad Sacellum Scti Vendelini una cum domo Parochiali, et Comitatiensi in cineres redacta, tantum intactis manentibus Ecclesiis Rom. Cath. et GRNU: ac Sacello S. Vendelini. Eodem anno post hoc fatale incendium intra tres menses decies incendium exortum est, sub quo 6 domus jam reaedificatae rursus combustae sunt, et si plures domus noviter aedificatas incendium reperisset, sub ingenti vento etiam reliquae omnes perivissent”).
“Istorija velikobečkerečke parohije”
Izveštaj Adama Magdića dopunjuje njegov naslednik – Janoš Varadi – titularni kanonik i paroh velikobečkerečke katoličke crkve. U svojoj “”Istoriji velikobečkerečke parohije” koja obuhvata period od najstarijih vremena Bečkereka do 1852. godine, on navodi:
“Ad vicissitudinem Oppidi pertinet, quod anno 1807 die 30-a Augusti maiori ex parte flammis consumtum fuerit, Curia Comitatensi, ut et Domo Oppidana una cum Archivorum potiore parte, aedibus item parochialibus et scholaribus incineres redactis Ecclesia tamen et Sacello S. Vendelini illaesis relictis, Protocollisque Parochialibus feliciter salvatis (…) In genere, quod tam pauca respective nulla reperiantur in Archivo Parochiali documenta super statu huius Parochiae lumen quodpiam effundere queuntia inde repetendum esse videtur, quod 1807 30-a Augusti fatali exorto incendio major Oppidi huius pars in Cineres fuerit redacta, qua occasione etiam Domus Parochialis conflagravit. Videtur ergo Parocho solum tantum superfuisse tempus ut Protocolla salvare potuerat, licet etiam ex his perisse viedatur, nam Protocollum ordinationum primum cum 20. Nov. 1784.”
Posledice požara
Obeležavanje stogodišnjice požara 1907. godine
Po predlogu člana gradskog Magistrata Joce Gligorijevića, 13. maja 1907. godine u Velikom Bečkereku upriličena je svečanost obeležavanja stogodišnjice Velikog požara. Na dan obeležavanja održano je svečano bogosluženje u rimokatoličkoj crkvi, u prisustvu gradonačelnika Zoltana Perišića i članova gradskog poglavarstva. Bili su prisutni i članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva, kao i brojno građanstvo. Katolički sveštenik Pal Mađari (mađ. Magyary Pal) održao je svečanu besedu, koja je kasnije publikovana u okviru spomenice posvećene ovom događaju (Szent beszéd. Nagybecskerek tűzvedelme százados évfordulóján. Mondotta: Magyary Pál, pápai kamarás, püspöki szentszéki tanácsos, Nagybecskerek róm. kath. plebánosa. Nagybecskereken 1907). Bogosluženje je proteklo u senci požara koji je izbio na samom početku ceremonije, ali koji su prisutni vatrogasci uspeli da obuzdaju.
Izvor – ZRikipedia.com
