Sezonski radnici koji rade u sektoru poljoprivrede, šumarstva i ribarstva u Srbiji, prema nacrtu zakona koji je predložilo Ministarstvo za rad, imaće usmeni ugovor sa poslodavcem i mogu imati neograničeno radno vreme – kako prenosi sajt za kršenje prava radnika, Radnik.rs.
Prema ovom nacrtu poslodavac i radnik bi posao sklapali dogovorom bez ikakve “opipljive” odnosno ugovorne garancije, a poslodavac bi bio dužan da usmeno upozna radnika pre početka rada sa rizikom koji bi mogao da utiče na bezbedost i zdravlje. Kada se sezonski radnik, kojem su uslovi predočeni, pojavi na poslu time je sklopljen usmeni ugovor i smatra se da je prihvatio uslove.
Ovakvim vidom poslovanja odnosno sklapanjem usmenih ugovora radnik nema nikakvu garanciju kojom bi posle mogao da dokaže šta je dogovoreno, između ostalog i kolika je previđena naknada za rad, radno vreme, odmor, mesto i trajanje rada.
Tako se sezonski radnik može naći u situaciji da mu je usmeno obećana plata od 300e, a na kraju bude isplaćen 200e. Osim eventualnih svedoka, radnik nema dokaz šta je prvobitno bilo dogovoreno, jer poslodavac tada može tvrditi da nikada nije spomenuo cifru od 300e već je u samo početku sa radnikom dogovorio 200e. Radnik prema Zakonu može od poslodavca da zahteva pisanu potvrdu, ali će na nju morati da čeka dva meseca.
Takođe ovaj novi nacrt nema precizno utvrđeno radno vreme kao ni vreme odmora već se i o njima poslodavac i radnik dogovaraju usmeno. U nacrtu je samo navedeno da je poslodavac dužan da “sezonskog radnika pre stupanja na rad upozna sa poslovima koje će obavljati, mestom rada, očekivanom trajanju radnog angažovanja, uslovima za bezbednost i zdravlje na radu, dnevnom i nedeljnom radnom vremenu, odmorima u toku rada i dnevnom odmorom, visinom naknade za rad bez pripadajućeg poreza i doprinosa i rokovima za njenu isplatu”.
Sezonski radnik, prema nacrtu, ima pravo na novčanu naknadu “najmanje u iznosu minimalne cene rada utvrđene u skladu sa zakonom”. Trenutno, minimalna neto cena rada iznosi 143 dinara po satu. Problem nastaje što zakon dozvoljava isplatu radnika “na ruke” što ponovo ostavlja radnika bez pisanih dokaza o tome koliko mu je novca isplaćeno.
Nacrt definiše i da sezonski radnik može biti angažovan samo 120 dana godišnje, uključujući i rad po ugovoru o povremenim i privremenim poslovima jer se na ovaj način mogu sprečiti zloupotrebe da radnik radi godinama kao sezonski radnik, umesto po ugovoru o radu.
M.Milošević