Pozivamo Vas na tribinu “STOP REVIZIONIZMU! Da Zrenjanin ostane Zrenjanin” koja će biti održana u utorak 27. marta, u 18 časova, u velikoj sali Kulturnog centra Zrenjanina, u organizaciji Pokreta “Novi Optimizam”, organizacije “Skaska” i “Da Zrenjanin ostane Zrenjanin”.
Na tribini će govoriti:
Želimir Žilnik, reditelj
Predrag Koraksić Corax, karikaturista
Ljubomir Živkov, novinar
Srđan Milošević, istoričar
Duško Radosavljević, politikolog
Marko Šelić – Marčelo, pisac, muzičar
Zlatko Jelisavac, profesor
Tribinu će moderirati:
Minja Bogavac, dramaturškinja
Nakon izuzetno uspešne tribine “Petrovgrad? Neće proći!”, održane u ime odbrane imena grada Zrenjanina, organizujemo još jednu tribinu koja inicijativu za promenu imena grada sagledava u okvirima šireg konteksta istorijskog revizionizma. Tako, lokalna inicijativa, posmatrana kroz prizmu revizionističkog talasa koji je zahvatio ne samo našu zemlju, već i region i Evropu, prestaje da bude samo zamagljivanje višedecenijskog propadanja i zanemarivanje grada i guranje pod tepih egzistencijalnih problema građana, već postaje i priklanjanje opštim tendencijama fašizacije društva.
Istorijski revizionizam je proces reinterpretacije činjenica, motiva, procesa, povoda i uzroka istorijskih događaja. U čitavoj Evropi, poslednjih decenija, vodi se borba za interpretaciju Drugog svetskog rata, a ovaj proces nije slučajno povezan sa jačanjem desnice, nacionalizama, populizama, politika i retorika koje u sebi sadrže fašističke elemente. Revizionizam i ekspanzija desnice zapravo su dve strane jedne medalje, jer vladajuće elite dobro znaju da onaj ko kontroliše prošlost, kontroliše i sadašnjost. Odričući se tekovina antifašističke borbe, relativizujući njenu ispravnost, kao i pozicije koje su u toj borbi zauzimali pokreti, vojske, države i pojedinci, Evropa ponovo kliza u onu ideologiju, koja je – pre samo nešto više od pola veka, bila uzrok njenog najstrašnijeg razaranja.
Kakvu odgovornost u ovim procesima imaju intelektualci? Kakva je odgovornost svih građana i kako izaći iz kruga one “ćutljive većine” koja fašizam čini mogućim? Šta su opasnosti koje istorijski revizonizam nosi i kojim se strategijama služe elite, kako bi ove opasnosti prikrile, relativizovale, učinile manje očiglednim? Kako se ovi procesi odnose na zemlje bivše Jugoslavije i ima li nade da će ove zemlje ponovo biti prva tačka otpora u borbi protiv fašizma, odnosno da će se ovde ponovo desiti 27. mart? Ako takve nade nema, kako ćemo je probuditi? Kakav nam je optimizam za to potreban, kakvo znanje i kakvo podsećanje na istorijske činjenice? Mogu li nove generacije učiti na iskustvu prethodnih i da li je istina da smo iz istorije naučili samo to da iz istorije ništa ne možemo da naučimo? Zašto učimo istoriju? Kako je učimo, a kako treba da je učimo… neka su od pitanja koja će biti postavljena na ovoj tribini.