Napadi NATO snaga na tadašnju Saveznu republiku Jugoslaviju, u kojima je nezvanično poginulo 2500 civila i 1000 vojnika i policajaca, ranjeno oko 6000 ljudi, počeli su pre 19 godina – 24. marta 1999 godine.
Zrenjanin nije bio gađan bombama i raketama ali se svaki dan očekivao udar.Sirene za vazudšnu opasnost su skoro dnevno odzvanjale Zrenjaninom.
Novi Sad i Pančevo su gradovi koji su skoro svakodnevno goreli ,pošto su je nato gađao rafinerije u tim gradovima. Novi sad je izgubio sve mostove i teško je oštećena rafinerija. Sve to od prvog dana sa pristojne udaljenosti mogli su videti naši sugrađani. U najbližem okruženju Zrenjanina pogođen je most koji je bio deo puta ka Rumunskoj granici.
Crna berza je cvetala. Duvan, gorivo i druga akcizna roba se teško nalazila čak i na crnom tržištu. Ulaz za enormno bogaćenje povlašćenih je bio otvoren. Običan svet već umoran od dugogodišnjih ratova, siromaštva i nemaštine se borio za brašno, šećer, kafu, deterdžet Kriminal je cvetao. Albanske pekare su gorele. Ulice pri svakom urliku sirene bile puste. Mnogi sugrađani koji žive u zgradama redovno su se sklanjali u podrume.
Ali, skoro svaki dan su se održavali koncerti u centru grada na gradskom trgu koji su bili izuzetno posećeni, posebno od mlađeg sveta. Koncerti su imali cilj, da neprijatelju pokažemo prkos hrabrost i istrajnost.
NATO je 24. marta 1999. godine u 19:45 časova počeo vazdušne napade na vojne ciljeve, da bi se kasnije vazdušni udari proširili i na privredne i civilne objekte. U napadima koji su bez prekida trajali 78 dana teško su oštećeni infrastruktura, privredni objekti, škole, zdravstvene ustanove, medijske kuće, spomenici kulture, crkve i manastiri. Procene štete koju je imala SRJ kreću se od 30 do 100 milijardi dolara.
Da se ne ponovi..
V:R