U Crnoj Gori đaci osnovnih škola više neće biti u obavezi da čitaju neke od kultnih priča i lektira koje se čitaju već decenijama, već će taj sadržaj biti zamenjen savremenom književnošću.
“Krvava bajka” Desanke Maksimović i “Al’ je lep ovaj svet” Jovana Jovanovića Zmaja samo su neki od naslova sa dugog spiska koja deca u osnovnim školama u Crnoj Gori više nisu obavezna da čitaju, ali su za čitanje predloženi “Gospodar prstenova” i “Hari Poter”.
Za osnovce više nisu obavezni ni pesma “O, klasje moje” Alekse Šantića, zatim “Ribarčeta san” Branka Radičevića, kratka priča “Bobilj i druškan” Sergeja Jesenjina, kao ni roman Dobrice Ćosića “Daleko je sunce”. U lektiri više nema ni dva poznata romana crnogorskih autora “Tim Lavlje srce” Čeda Vukovića i “Mali pirat” Antona Staničića.
Kada je reč o Srbiji, za sada još uvek nema najava da bi ovako nešto moglo da se dogodi i kod nas. Početkom ove godine komisija za srpski jezik doneta je odluka o manjem broju obaveznih dela i lektira, ali i vraćanju nekadašnjeg načina čitanja kod kuće uz hvatanje beležaka.
U okviru dela za obradu u petom razredu, čiji je broj smanjen sa 40 na 35, komisija je, kako ističu, nastojala da zadrži korpus srpske književnosti, rukovodeći se pre svega principom da delo odgovara uzrastu učenika. Među novim delima koja će đaci obrađivati su Peđa Trajković “Kad knjige budu u modi”, Igor Kolarov “Agi i Ema”, Vladislava Vojnović “Priče iz glave” (izbor), Dejan Aleksić “Muzika traži uši/Koga se tiče kako žive priče”…
Osim “Doživljaja Toma Sojera”, koji je odavno u programu, nastavnik se može opredeliti za “Doživljaje Haklberija Fina”, jer je to najpopularnije Tvenovo delo i postoji kao lektira u mnogim zemljama ili “Kraljevića i prosjaka”, jer ima izraženu socijalnu tematiku koja je prilično zanemarena u važećem programu.
Zanimljivo je da se u dopunskom izboru lektire nalazi i Tolkinov “Hobit”, s tim što je predviđeno da đaci čitaju odlomke.
M.M.