0.6 C
Zrenjanin
Friday, March 29, 2024
Naslovna ZR caffe Po njemu ime nosi ekonomsko-trgovinska škola, jedna ulica, kao i fabrika obuće

Po njemu ime nosi ekonomsko-trgovinska škola, jedna ulica, kao i fabrika obuće

Jovan Trajković

Jovan Trajković 1927. godine. Narodni muzej Zrenjanin, Zbirka novije istorije, inv. br. 435, 13,5h8cm.
Jovan Trajković “Cvikeraš” (Pančevo, 1907 – okolina Morovića, 1942) je bio istaknuti član Komunističke partije Jugoslavije i jedan od organizatora Narodnooslobodilačke borbe u Sremu.

Biografija
Detinjstvo i školovanje
Jovan Trajković rođen je u Pančevu 27. septembra 1907, od oca Prokopija, bravarskog pomoćnika iz Grocke, i majke Etelke Balaž, radnice iz Velikog Bečkereka. Pred kraj Prvog svetskog rata porodica mu se preselila u selo Kumane, blizu današnjeg Zrenjanina. Tu je završio osnovnu školu. Građansku školu i Trgovačku akademiju pohađao je i završio u Velikom Bečkereku. Nije spadao u red najboljih đaka, ali je dosta čitao. Bio je pronicljiv mladić, lako i brzo je učio i dobro pamtio. Usled toga što je dosta čitao, pisao je dobre pismene sastave. Pri kraju školovanja, u poslednjim godinama i razredima u Trgovačkoj akademiji, u svojim pismenim zadacima, a naročito sastavima u literarnoj sekciji, iznosio je svoje poglede na svet, koji su dosta odudarali od građanskih. Mnogi profesori su mu govorili da će zbog te svoje „revolucionarnosti“ loše proći u životu. Ostalo je zabeleženo da je profesorima često postavljao nezgodna pitanja. Svojim ponašanjem i istupanjem stekao je simpatije nekih slobodoumnijih profesora, pa i samog direktora Trgovačke akademije, koji ga je savetovao da se u životu pripazi. Već kao đak Trgovačke akademije počeo je da piše i pesme, kao i da se bavi književnom kritikom. Kao kritičar potpisivao se kao “Trajko Prokić”, “Čovek sa tri prsta” i “Pilat”. Takođe, kao srednjoškolac počeo je ozbiljnije da se bavi sportom. Bavio se atletikom i naročito gimnastikom, koje su u Velikom Bečkereku tokom dvadesetih godina XX veka bile veoma razvijene. Tako je 1925. u ovom gradu održano atletsko prvenstvo Jugoslavije. Mesni bečkerečki klubovi AK Obilić i Kadima zauzeli su prvo, odnosno šesto mesto. Jovan Trajković je nastupao za ekipu “Kadime”. Kao društvena i komunikativna ličnost, ljubitelj književnosti i literata, sportista i gimnastičar, lako je uspostavljao veze sa omladinom i bio omiljen i uvažen u njenim krugovima.

 

Komunističko delovanje do odlaska na robiju
Nakon završetka školovanja prijavio se za vojsku. Vojni rok je služio u Zemunu i Nišu, u konjici. Kada se 1928. godine vratio sa odsluženja vojnog roka u Veliki Bečkerek, zaposlio se u Uredu za socijalno osiguranje radnika. Kroz problematiku svog radnog mesta upoznao je situaciju i težak položaj radničke klase. To je dosta uticalo na politička shvatanja i idejna opredeljenja mladog Trajkovića. U jesen pomenute godine njegov drug iz školskih dana Radivoj Davidović Kepa i on okupili su oko sebe jednu grupu mladih ljudi. Sa njima su radili na formiranju Socijalističkog udruženja đaka. Rad ove grupe pratio je Mihael Servo, tadašnji sekretar MK KPJ u Velikom Bečkereku. Servo je ubrzo ovu grupu mladih ljudi primio u SKOJ, a potom i KPJ. Trajković je izabran i za rukovodioca (pročelnika) komunističke partijske ćelije. To je bilo baš u vreme zavođenja Šestojanuarske diktature (1929). Pošto su u to vreme mnogi stariji aktivisti revolucionarnog radničkog pokreta i rukovodioci SKOJ-a i KPJ pohapšeni, mlađi i novi preuzimali su njihove zadatke. Tako je i Jovan Trajković, pošto je na jednog višeg partijskog instruktora ostavio dobar utisak, dobio vrlo odgovoran i poverljiv zadatak. Deo partijske tehnike prenesen je kod njega, a on lično radio je na poslovima umnožavanja partijskog materijala. Između ostalog, on je u saradnji sa Andrijom Mihajlovićem, tadašnjim sekretarom PK KPJ za Vojvodinu, studentom Mitom Aleksićem i drugim članovima KPJ, radio na kucanju i umnožavanju proglasa i letaka CK KPJ, CK SKOJ-a i Akcionog odbora Nezavisnih sindikata protiv diktature. Pored toga radio je i na njihovom „rasturanju“, kao i na „rasturanju“ lista Proleter i drugog komunističkog materijala. Polovinom 1929. u velikoj policijskoj provali u Velikom Bečkereku i kod Trajkovića je izvršen pretres. Tom prilikom nađeni su „komunistički spisi“ na srpskohrvatskom i mađarskom jeziku i on je zato uhapšen. U jednom od najvećih procesa komunistima (članovima SKOJ-a i KPJ) iz Velikog Bečkereka i okoline 1929. godine Jovan Trajković, kao i mnogi njegovi drugovi, osuđen je na osnovu Zakona o zaštiti države na dvanaest godina robije.

 

Robija (1929-1941)

Krajem 1929. Jovan Trajković, Mihael Servo, Radivoj Davidović i drugi stigli su u kaznionicu u Sremskoj Mitrovici. Tu su zatekli mnoge istaknute aktiviste i rukovodioce KPJ i SKOJ-a, a među njima: Mošu Pijade, Rodoljuba Čolakovića, Ognjena Pricu i druge. U to vreme u sremskomitrovačkoj kaznioni bilo je negde oko šezdesetoro političkih zatvorenika, članova KPJ i SKOJ-a. Pošto su prošli kroz obaveznu samicu, Trajković i neki njegovi drugovi prijavili su se za izučavanje zanata, jer je to bilo uobičajeno u kaznioni. Njegov školski drug Davidović i on bili su na izučavanju obućarskog zanata. Takođe, uključili su se u „kolektiv“ (organizaciju KPJ u toj kaznioni) i u tzv. idejno-političko, odnosno markističko obrazovanje i osposobljavanje. Pošto je Trajković bio jedan od obrazovanijih i teoretski potkovanijih zatvorenika, ubrzo je, već tokom 1930, dobio da vodi kurs iz Osnova marksizma. Pored toga, pošto su komunisti oskudevali u marksističkoj literaturi, neki od njih prevodili su dela klasika marksizma ili pisali brošure i priručnike iz marksizma. Trajković je po sećanju reprodukovao i napisao Lenjinovu Državu i revoluciju[7].

Jula 1930. došlo je do štrajka političkih kažnjenika u Sremskoj Mitrovici. Njegovi glavni organizatori su bili članovi KPJ i SKOJ-a. Oni su bili najborbeniji i najuporniji u svojim zahtevima. Nakon slamanja štrajka Jovan Trajković je sa jednom grupom svojih drugova prebačen iz mitrovačke u kaznionu u Lepoglavi. Tu se on sreo i upoznao sa Josipom Brozom Titom. I ovde su komunisti organizovali ozbiljan politički rad. Takođe, često su dolazili u sukob sa upravom kaznione i štrajkovali. Posle jednog štrajka glađu aprila 1931, već maja iste godine Josip Broz, dr Salomon Levi, Stevan Čolović i Jovan Trajković prebačeni su u kaznionu u Maribor. U lancima i pod bajonetima doterani su u novu kaznionu u kojoj su zatekli: Rada Vujovića, Rodoljuba Čolakovića i druge istaknute članove, aktiviste i čelnike KPJ i SKOJ-a. Trajković je bio u sobi sa Brozom, Čolakovićem, Vujovićem, Levijem i drugima. Ubrzo su komunisti izborili veliku zajedničku sobu. To je bilo početkom juna 1931. Sutradan, po dolasku u zajedničku sobu, osnovali su svoj partijski komitet u sastavu: Josip Broz, Rodoljub Čolaković i Jovan Trajković. Kao i u drugim kaznionama, i ovde se intenzivno radilo na idejnom, marksističkom obrazovanju i osposobljavanju. Naročito se, usled nedostatka marksističke literature, velika pažnja posvećivala prevodilačkom radu. Tako je Trajković prevodio Akumulaciju kapitala od Roze Luksemburg. O njegovom zalaganju na ovom poslu Rodoljub Čolaković je rekao da je „bio vredan, uredan i pedantan, i da je sistematski zapisivao u svoje bilježnice izvode i citate iz pročitanih knjiga”.

Tokom 1933. Trajković je vraćen u Sremsku Mitrovicu jer je režim ponovo nastojao da komuniste koncentriše u pomenutoj kaznioni, da bi ih lakše držao pod kontrolom. Tu se nalazio do marta 1934. godine. Tada su politički kažnjenici, u prvom redu komunisti, započeli jednu akciju u kojoj su od uprave kaznione zahtevali: šetnju od jednog sata, bolju hranu i hleb, primanje knjiga i pisaćeg materijala. Uprava je na to reagovala tako što im je ukinula vodu i hranu, a potom je glavne aktere izvela pred sud. Okružni sud u Sremskoj Mitrovici sudio im je u stražarskoj sobi, u samoj kaznioni. Mnogi komunisti osuđeni su na dodatne kazne. Tako je i Trajković dobio još dve godine robije. Ubrzo potom, u grupi od osamdeset zatvorenika od kojih su njih šezdesetoro bili članovi KPJ, ponovo je prebačen u Lepoglavu.

Nakon dve-tri godine provedene u Mariboru, pošto je iz Lepoglave prebačen tamo, opet je vraćen u lepoglavsku kaznionu. Tu je bio jedan od najborbenijih komunista-robijaša u borbi protiv kaznionskih vlasti za „bolji“ režim robijanja. Ova borba je kulminirala pobunom robijaša 20. avgusta 1935. Jedan od glavnih organizatora ove pobune bio je i Jovan Trajković, koji se u to vreme nalazio u sobi sa Mošom Pijade. Pobuna je ugušena u krvi, a mnogi robijaši su isprebijani i oskaćeni. Posle ovog događaja oko pedesetak političkih zatvorenika prebačeno je iz Lepoglave u Sremsku Mitrovicu, a među njima su bili: Moša Pijade, Ognjen Prica, Ivan Milutinović, Žarko Zrenjanin, Jovan Veselinov, Đuro Pucar, Otokar Keršovani, Radivoj Davidović, Jovan Trajković i drugi. U Sremskoj Mitrovici Trajković je robijao do avgusta 1941.

U poslednjih pet-šest godina tamnovanja kod Trajkovića je došlo do punog idejno-političkog sazrevanja. Bio je među onima koji su najduže robijali i u to vreme je spadao u red najuglednijih robijaša-komunista. Bio je jedan od idejno i akciono najspremnijih članova Komunističke partije u kaznioni. Takođe, u tom periodu važio je i za jednog od najboljih predavača marksizma-lenjinizma na robiji. Kao zrela ličnost i komunista dao je pun doprinos borbi protiv partijskih frakcionaša. U toj borbi bio je nedvosmisleno uz Mošu Pijade, novog sekretara Kaznionskog komiteta, najjače komunističke partijske organizacije u zemlji, organizacije KPJ u mitrovačkoj kaznioni.

Za sve vreme tamnovanja Jovan Trajković nije prekidao vezu sa zavičajem, svojim gradom i prijateljima. Naročito je negovao veze sa svojim partijskim drugovima. Kao i Mihael Servo, dopisivao se sa njima, a oni su mu slali pomoć, najviše pakete. Oni odlučniji i smeliji dolazili su mu i u posetu. Naročito je prisne i bliske veze uspostavio sa mladim komunistima, Svetozarom Markovićem Tozom i Vladimirom Kolarovim Kočom.

 

Drugi svetski rat
Napad fašističkih sila, okupaciju Jugoslavije i dolazak ustaša u kaznionu u Sremskoj Mitrovici, komunisti-robijaši dočekali su sa velikom zebnjom, ali i sa još većom spremnošću da se bore. Pošto su ustaše nameravale da izvrše pokolj komunista, a počeo je i ustanak, članovi KPJ i SKOJ-a su rešili da organizuju bekstvo iz kaznione. Cilj im je bio da se uključe u borbu za socijalno i nacionalno oslobođenje, za koju su se dobar deo svog života spremali. Ovu zamisao, u saradnji sa OK SKOJ-a za Srem, sproveli su u delo tokom noći 21-22. avgusta 1941. godine. Tada je grupa od trideset dvojice komunista pobegla iz kaznione u Sremskoj Mitrovici i našla se na slobodi. Glavni organizatori ove akcije u samoj kaznioni bili su robijaši, istaknuti članovi i rukovodioci KPJ: Jovan Veselinov Žarko, Stanko Paunović Veljko, Slobodan Bajić Baja, Jordan Nikolov Orce, Jovan Trajković Cvikeraš i još neki drugi. Većina ovih begunaca je prema direktivi CK KPJ prebačena u Srbiju, a neki, kao Nikolov, i dalje (Krenuo je i stigao u svoj zavičaj, u Makedoniju, i tamo poginuo). Nekoliko begunaca ostalo je u Sremu. Bili su to: Jovan Veselinov Žarko, Stanko Paunović Veljko, Slobodan Bajić Baja i Jovan Trajković Cvikeraš. Tu, u Sremu, oni su svojim iskustvom puno doprineli širenju i jačanju ustanka.

Kao istaknuti organizator ustanka to jest NOB-a u Sremu, Jovan Trajković je bio učesnik znamenitog „Pećinačkog savetovanja“, koje je održano početkom decembra 1941. Posle toga postavljen je za komesara, doduše kraće vreme, Fruškogorskog partizanskog odreda. U zimu 1941-1942. Marko Peričin Kamenjar, Sima Relić, Draginja Nikšić i Jovica Trajković, boravili su u Irigu. Tu su radili na formiranju organizacija KPJ i SKOJ-a, kao i jačanju redova NOP-a uopšte. Pored toga Draginja Nikšić i Jovan Trajković pokrenuli su list Istina, kao organ KPJ za Srem, koji je izlazio do kraja rata.

 

Smrt
Plodnu revolucionarnu i slobodarsku aktivnost Jovana Trajkovića prekinula je iznenadna smrt. Poginuo je u borbi sa ustašama 26. februara 1942. kod sela Morovića u Sremu, na reci Bosut, braneći teško ranjenu drugaricu Draginju Nikšić.

 

Nasleđe
Posle rata u Zrenjaninu su po Jovanu Trajkoviću nazvane ekonomsko-trgovinska škola, jedna ulica, kao i fabrika obuće. Na zgradi Sokolskog doma (tada Društva za telesno vaspitanje “Partizan”) postavljena je 1957. godine spomen-ploča Jovanu Trajkoviću:

“Partizan”, društvo za telesno vaspitanje Zrenjanin, podiže ovu spomen-ploču u znak zahvalnosti
prvoborcu narodne revolucije JOVANU TRAJKOVIĆU koji je kao član i načelnik društva požrtvovano
radio nas fizičkom vaspitanju radničke omladine i širenju ideja naučnog socijalizma.
22. XII 1957. god.
“Partizan” Zrenjanin

Izvor – ZRikipedia

[td_block_social_counter custom_title=”PRATITE NAS” facebook=”zrenjaninskevesti” twitter=”z1infovesti” instagram=”z1info” manual_count_youtube=”#” style=”style5 td-social-boxed” open_in_new_window=”y”]
Zrenjanin
light snow
0.6 ° C
0.6 °
0.6 °
83 %
4.1kmh
100 %
Fri
1 °
Sat
4 °
Sun
3 °
Mon
5 °
Tue
7 °

Popularne vesti

I Zrenjanin ”uvozio” birače?

Glasači iz Iriga i Sremskih Karlovaca su na dan izbora organizovano dovedeni na glasanje u Zrenjanin, rekli su za N1 info iz koalicije "Srbija...

SNS Zrenjanin: izbori protekli u fer i demokratskoj atmosferi

Predsednik Srpske napredne stranke Miloš Vučević izjavio u Jutarnjem programu TV Prva da je stranka na čijem je čelu zadovoljna izbornim rezultatima, navedeno je...

PUF kao posmatrač izbornih neregularnosti u Zrenjaninu

Tokom izbornog dana na nedavno održanim izborima članstvo Promena u fokusu - PUF je aktivno posmatralo sva izborna mesta koja se nalaze na teritoriji...

Zrenjaninska JKP „Vodovod i kanalizacija“ sprovodi anketu

Ispitivanje zadovoljstva korisnika uslugama JKP „Vodovod i kanalizacija“ sprovodi se od 18. do 31. decembra na teritoriji Grada Zrenjanina. Upitnik se može popuniti elektronski...