Niko nije cvećka i ovaj tekst je lako mogao da dobije obrise ljubavnog pisma
Nekada se gledalo kako levoruki bombarder Zvonko Vujin nokautira protivnike, a onda se sport u gradu našao na konopcima
Deluje da je ranije bilo drugačije, možda život nije bio lakši, ali definitivno jeste jednostavniji.Zrenjanin i dalje važi za miran grad, multinacionalnu sredinu, grad mostova, kulture, zanimljive arhitekture, a nekad je bila razvijena i industrija u kojoj je bilo posla, bio je pojam za grad sportova. Supa se kuvala sa vodom iz Begeja, sina nazoveš Bata, ćerku Seka. Ne lupaš puno glavu, kao Robinzon Kruso kad je druga upoznao u petak i nazvao ga Petko, ne brinu te takve stvari, samo realni problemi kojih uvek ima. Kuće nikad nisu bile od čokolade i prozori od marmelade, ali je za sport bio idealan grad. Svi sportovi na jednom mestu.
Sada, u mapi stvarnosti našeg grada sportski objekti trebaju ulaganja, ali zato je iza svakog ćoška nešto novo u sportskom duhu, kladionice. Nije toliko dramatično, daleko smo od Las Vegasa, mada njemu ne ide loše. Tamo i matičari rade non-stop, dok bi ovde mogli bar za “Dane piva“. Ali, da bi opravdao naslov i da se vratim na temu dok tekst ne dobije obrise ljubavnog pisma, idemo ponovo u prošlo vreme.
Sunovrat industrije povukao je sa sobom niz negativnih posledica. Dramatičan pad svih ekonomskih indikatora, finansijska panika, i konačno, grad je utihnuo. Položaj klubova više nije bio isti. Mnogi sportski zanesenjaci ostali su zarobljeni negde u trenucima finala Kupa evropskih šampiona u kom naši rukometaši igraju sa Barselonom, maštajući o vremenu u kom su košarkaši bili prvaci države, dok je fudbalski klub koračao stazama slave, ili kad su odbojkaši bili šampioni Jugoslavije. Nekada se gledalo kako levoruki bombarder Zvonko Vujin nokautira protivnike, a onda se sport u gradu našao na konopcima. Ostalo je sećanje na socijalno blagostanje i nada u bolje sutra, a ta nada nas je vodila u kockarnice.
Dok reputacija grada sportova bledi, sportski duh grada se guši u zadimljenim prostorijama kockarnica vodeći nepoštenu borbu.
Zrenjaninci nesumnjivo poznaju sport, a ideja je da to znanje unovče. Popunjavanje tiketa je postalo omiljeni vid zabave. Usled tranzicije i kulturno-socioloških promena koje su se dešavale rastao je kult kladionice, a ona je kao takva postajala sastavni deo narodnog folklora pružajući obilje materijala za popularne legende. Treće poluvreme je rezervisano za rulet, poker aparate i slot mašine koje su lako našle svoju društvenu potporu nudeći brzu zaradu i čistu zabavu. Dok reputacija grada sportova bledi, sportski duh grada se guši u zadimljenim prostorijama kockarnica vodeći nepoštenu borbu.
Neizvestan ishod, sigurno da nekad osetiš malo od Bodiroge dok preuzima odgovornost u završnici. Ali u tom osećaju nema te istinske čistoće, pa nije pravi, ne traje dugo.
Zrenjanin nema potrebu za blještavilima i hipnotušućim sjajem, dovoljno je da se tradicija čuva i poštuje. Grad ima sportski pedigre, samo je potrebno da se takmičarski duh pun strasti i motivacije vrati iz zamračenih prostorija tamo gde mu je mesto, pod reflektore sportskih borilišta.
Izvor – vratasporta.rs